Identifikacija i opis strukture živih organizama svrha je ljudske anatomije. Pripada područjima biologije i medicine gdje se anatomija koristi za pronalaženje rješenja za zdravstvene probleme s kojima se netko može suočiti.

Prije više od 2000 godina, stari Grci su proučavali anatomiju. Postoje tri glavne kategorije: anatomija čovjeka, anatomija životinja — zootomija, anatomija biljaka — fitotomija.

Proučavanje ljudske anatomije usredotočuje se na strukturni sastav ljudskog tijela. Liječnici i stručnjaci iz drugih grana zdravstvene skrbi zahtijevaju solidno razumijevanje anatomije.

Riječ ‘anatomija’ izvedena je iz grčkih riječi ‘ana’ što znači ‘gore’ i ‘tome’ što znači ‘izrez’. Povijesno gledano, studije anatomije zahtijevale su seciranje ili rezanje živih bića. Seciranje više nije potrebno jer tehnologija računalnog snimanja sada može otkriti mnogo o tome kako funkcionira tijelo iznutra.

Definicija ljudske anatomije

Anatomija je znanost koja se bavi građom tijela. Ljudska anatomija glavni je predmet za studente medicine jer je potrebna za proučavanje različitih bolesti povezanih s ljudskim tijelom.

Tipovi ljudske anatomije

Postoje tri glavne anatomske ravnine, dijelovi tijela podijeljeni u skladu s tim — frontalna, lateralna i poprečna. Ovi pogledi objašnjavaju kako su anatomske strukture povezane jedna s drugom i svojim položajima, koji su specificirani pomoću točne terminologije kao što su superiorna, inferiorna, lateralna i mnoge druge.

Postoje dvije glavne podjele u ljudskoj anatomiji:

• Makroskopska anatomija
• Mikroskopska anatomija

Makroskopska anatomija

Makroskopska anatomija, kao što ime govori, bavi se organima i sustavima koje su obično vidljive golim okom. Slično kao što geografska karta nekog područja prikazuje sve znamenitosti u određenom perimetru, ona opisuje topografiju svake strukture ljudskog tijela.

Osim toga, objašnjava početnu i završnu lokaciju, slojevitost i druge karakteristike struktura, kao i njihov međusobni odnos.

Postoje dvije primarne metode za učenje makroskopske anatomije: regionalna i sustavna.

Regionalna anatomija

Tijelo je podijeljeno na različite dijelove tijela ili regije u regionalnoj anatomiji, uključujući glavu, vrat, prsni koš, abdomen i zdjelicu. Korištenjem diskretnih regionalnih didaktičkih zona, od kojih svaka ima svoj skup kostiju, zglobova, mišića, arterija, vena, živaca, limfnih žlijezda i organa, omogućuje se bolje učenje i bolje razumijevanje tjelesnih funkcija.

Neuro anatomija

Ključno je razumjeti anatomiju svakog dijela ljudskog tijela. Kako mozak djeluje s drugim dijelovima tijela, poput ruke, kako bi izazvao pokret ili otkrio objekte.

Kao što objašnjava neuroanatomija, korištenjem živaca svaki tjelesni proces je pod kontrolom živčanog sustava. Igra ulogu u kognitivnim procesima višeg reda poput svijesti i emocionalnog ponašanja, kao i u fiziološkim funkcijama, uključujući tjelesnu temperaturu, voljne pokrete i kontrolu misli.

Sustavna anatomija

Ljudsko tijelo također se sastoji od nekoliko anatomskih komponenti i regionalno raspoređenih fizioloških sustava. Grana ljudske anatomije, poznata kao sistemska anatomija, dijeli tijelo na različite organske sustave koji surađuju u obavljanju jednog zadatka ili funkcije. Pokrovni sustav, mišićno-koštani sustav, živčani, endokrini, krvožilni, dišni, probavni, mokraćni, reproduktivni i limfni sustavi su deset sustava koji su uključeni u sistemsku anatomiju.

Mikroskopska anatomija

Do sada smo govorili o makroskopskoj anatomiji, koja je proučavanje makroskopskih struktura ljudskog tijela. Što se događa na mikroskopskoj razini, gdje su objekti tako mali da ih samo mikroskopsko oko može vidjeti?

Proučavanje tkiva i načina na koji su raspoređena u organe i organske sustave poznato je kao mikroskopska anatomija, koja je druga grana ljudske anatomije. Ova grana anatomije koristi povećavanje mikroskopom budući da proučava strukture koje su teško vidljive golim okom, poput minijaturnih arterija, vena, kapilara i živaca.

Karakteristike ljudske anatomije

• Iako je ljudsko tijelo jedinstvena cjelina, ono se sastoji od milijardi manjih cjelina u četiri glavne vrste strukture: stanica, tkiva, organa i sustava.
• Organ je skup različitih vrsta tkiva koje su organizirane na takav način da mogu djelovati kao jedinica za obavljanje određene funkcije.
• Sustav je raspored različitih vrsta i broja organa koji, radeći zajedno, mogu obavljati složene tjelesne funkcije.
• Deset primarnih sustava ljudskog tijela uključuje skeletni, mišićni, živčani, endokrini, krvožilni, limfni, dišni, probavni, mokraćni i reproduktivni sustav.
• Fiziološki ili psihološki procesi tjelesnih sustava nazivaju se tjelesnim funkcijama. Kako bi preživjelo, tijelo mora održavati svoje unutarnje okruženje u stanju homeostaze, što je stanje relativne postojanosti.
• Organizacija, metabolizam, reakcija, kretanje, reprodukcija, razvoj, diferencijacija, disanje, probava i izlučivanje sastavni su dijelovi ljudskog životnog procesa.
• Za dobrobit pojedinca i održavanje života, svi ovi sustavi međusobno djeluju u dobro kalibriranom skladu.
• Život ovisi o brojnim fizičkim elementima okoliša, kao što su voda, kisik, prehrana, toplina i tlak.

Zaključak

Identifikacija i opis strukture živih organizama svrha je ljudske anatomije. Pripada područjima biologije i medicine gdje se anatomija koristi za pronalaženje rješenja za zdravstvene probleme.

Tijelo je podijeljeno u frontalnu, bočnu i poprečnu perspektivu pomoću tri glavne anatomske ravnine u ljudskoj anatomiji. Ova gledišta objašnjavaju kako su anatomske strukture povezane jedna s drugom, koje su određene točnom terminologijom kao što su superiorno, inferiorno, lateralno.

Razmnožavanje, nasljeđe, stanična organizacija, rast i razvoj, reakcija na podražaje, evolucijski prilagođene osobine, metabolizam, obilježja su ljudske anatomije. Prema anatomiji čovjeka, da bi bio kategoriziran kao živo biće, mora posjedovati ove karakteristike.

---

---

Možda će vas zanimati:

Istraži znanost ljudskog tijela